Ona...
Noćas je uspjela napustiti moć plave ljepotice i odlutati u snove.
Tu iznad stvarnosti je svijet postojanja i nepostojanja,
vjerovanja i nevjerovanja, znanja i neznanja.
Mislila je prostor postoji s granicama koje sužuju horizonte,
a vrijeme s danima i noćima, s godišnjim dobima,
sa stoljećima tuge i trenutcima sreće.
Mislila je da zna i sada osjeti svoje ne znanje.
Tu stoljetnu oluju u univerzumu uma, ona,
iznenađena sobom, dotaknu osmjehom.
Iznenada su se na nebu, kao dvije vatre, pojavile oči.
Glas je stigao kasnije, zvuk uskovitlanih oblaka.
Nebo je tutnjalo novim snom.
Zvuci i miris tek procvalih ruža oživiše njena osjetila,
u očima boje sna vidje sebe na početku sna.
To je samo san, mislila je, a onda osjeti dodir
ruku na svom obrazu.
Vratila se u život.
Dijana Jelčić
Ona i onostrano
|
