Nadam se...
Dum spiro, spero.
Dok dišem, nadam se. Ciceron
Ne volim nepomičnost, tmurno nezbivanje,
težinu neprolaznosti, zgušnjavanje bez pomaka.
Ne volim čekanje u vakumu ničega,
nedogađanje bez nadanja...
U voštanici svitanja buktinja sunca grli dan,
na obroncima zbilje titra istina,
sve što se zbiva, već se jednom zbilo,
ćutim ugodu, vjerujem u porod svjetlosti.
U srcu titraj onostranog bila,
dostojanstvo odmora,
noć svih noći zgusnuta u san.
Sviće, nad morem razbuktalo nebo,
ti, ja i od riječi i zvuka iskukičana java.
Tu smo na obroncima gordog vremena,
u viru svetog i običnog,
mi robovi zvijezda pjevamo pjesan beskraju,
dišemo i nadamo se...
Dijana Jelčić
|
