U lucidnom snu...
Pelleas i Melisanda... drama Maurice Maeterlinck... opera Debussy
U jednoj šumi tijekom lova, princ Golaud sreće Melisandu, tajnovitu ženu te se zaljubi u nju i odvede ju na dvor svog djeda, kralja Arkela. Vjenčaju se, no Melisanda se zaljubi u Pelleasa, Golaudovog brata. Oni se zatim potajno sastaju pored fontane u kojoj Melisanda izgubi svoj vjenčani prsten. Malo po malo, Golaud počinje sumnjati i biti ljubomoran te šalje svog sina Yniolda da ih slijedi. Pelleas, tjeran sumnjom napušta dvorac kako bi se posljednji put vidio s Melisandom. Golaud ih slijedi i čuje razgovor u kojem Pelleas i Melisanda priznaju jedno drugome ljubav. U tom trenutku, ljubomorni Golaud ubija Pelleasa i ranjava Melisandu. Ona zatim rađa kćer te ubrzo nakon poroda umire.
Ova noć, u lucidnom snu, odnosi trenutke, pretače ih u korito prošlosti i prepušta sjećanjima. Pokušavam ih zaustaviti, uhvatiti njihova značenja i zatvoriti u kalež uspomena. Neka tajanstvena tišina se nadvila nad noćnu tminu i nedozvoljava zaboravu da mi ukrade melodiju koja me opija znatiželjom i čuđenjem.
Osluškujem prolazak konsonanci vremena stazama bespuća dok noćna leptirica prede svilenkastu nit kojom će premostiti još jednu prazninu svijesti.
Bljesak pamćenja budi sjećanja.
Tonovi Debussyeve opere i poetičan jezik, stapanje glazbe i govora. Vidim, u čudnovatom pejsažu prohujalog vremena, mističnu šumu i susret muškarca i prestrašene žene. Na scenu trenutka izranjaju slike Maeterlinckove drame o vječno ponavljajućem ljubavnom trokutu.
U mreži snovitosti pradavna glazba, premosnica ka jutrenju. Lebdimo nad bezdanom, postajemo tkivo noći, promatrači tragične ljubavi Pelleasa i Melisande. Nepredvidivi su putevi srca i smrt kao pobjeda nad nevjerom.
Glazba probija opnu sumnje, guši strahovanja, budi osjećanja. U dubini tvoga pogleda sjaj snovitosti. H ukom se oglašava čuvarica drevne mudrosti, izranjaju nove istine, samo naše. Mi trajemo u vremenu...
Bio je to čudan san.
Dijana Jelčić
|
