Božanska proporcija...
Nad trgom titra podne, bonaca zenita smiruje,
tišina je nijema, čeka znak s Griča.
U trenutku zavaravajućeg mira,
pod stijegom neba objava
ekvinocija dana,
Golubovi otprhnuli u beskraj,
trgom se širi smijeh prolaznika.
U igri ozbiljnosti i osmijeha bliskost razdaljina,
svjetlost, došla niotkuda, odlazeći nikamo
zaobljuje prostor, ispisuje načelo vremena.
Smisao tankoćutnih razgovora,
bogoslužje u nestvarnom hramu,
dvanest otkucaja u opatiji zanosa,
na oltaru utjelovljenje zlatnog reza,
simetrija u nesimetriji Venerinog tijela.
Njena uzvišenost, vječni znamen
božanske proporcije zbilje,
Dijana Jelčić
|
