Sretan imendan Vesnama... i pjesma proljeću...
Stiglo je proljeće.
Bubnjevi rapsoda, himnom suncu, na trgu sna
objavljuju Vesnin dan.
Jutros je nečujna kao nježnost, kraj mog uzglavlja
snove skupljala utjelovljena želja prošlih godina,
majka rađanja, vječna boginja proljeća.
Satkana od nećeg nestvarnog,
lepršava silueta boginje il majke,
je odlazeći ostavila proljeće kraj kreveta.
Na obzoru dana mamin lik, danas bi joj bio imendan. Zatitrao je njen glas...
sreće zlatne, srebrne sreće...
svanuo je prvi dan proljeća, dan sreće i dan poezije...
Sanjari riječima i slikama daruju ushit poeziji.
Na bedemu zbilje Vesna cvijećem u kosi
i buketom proljeća budi srce.
Iz zagrljaja pijeska i pjene rodjena,
zgusnuta u davnim istinama,
u poljupcu tek naslućena,
odjevena u čovjeka
došla je ljubav.
Poljubac sa mirisom proljeća uprisutnjuje san!
Dijana Jelčić
|
