Jednostavno...
Uz tebe dosežem svijet mjesečeva sjaja,
dodirujem prah umirućih zvijezda,
uspinjem stazama njihova rađanja.
uzdižem u koljevku početka,
zibku uskovitlane ljepote.
Svjetlost se gasi u neostvarenim snovima,
u prividima utopija koje to nisu,
u srcu koje zaboravlja disati,
u zanosima sanjarija.
U poeziji vremena promatram krunisanje bogova,
magiju čarobnjaka u krilu tisućljetne vizije,
čaroliju stvarnosti pretočenu u istinu,
u sreću dosanjanu na žrtveniku noći,
u ljubav utjelovljenu pitagorejskom pentadom,
zagrljajem ženske diade i muške triade,
Afroditinim brojem, istoznačjem
svitanja, zenita, sutona, ponoćnog sunca
i jakovljeve školjke.
U tvom zagrljaju se njišem na ljuljačci sunca i osluškujem
zvuk poljubaca.zvijezda i ptica..
Uz tebe koračam sunčanom stranom svijeta
i osjećam život je tu,
u beskrajnom vrtloženju,
u srži trenutka,
u zrcaljenju tebe u tebi i mene u meni, u spoznaji
to smo jednostavno mi. .
Dijana Jelčić... prolutah arhivom fotografija i štiva... buket godina se širi...
|
