Kao ptica na žici...
...Vidio sam prosjaka naslonjenog na štap,
Reče mi "Ne smiješ tražiti toliko puno"
a ljepotica koja je stajala u mračnom prolazu
mi reče, "Hej, zašto ne tražiti više?"
Oh, kao ptica na žici,
Kao pijanac u ponoćnoj tišini
Pokušao sam, na svoj način, biti slobodan.
Leonard Choen
Mjesećina i san na praznoj cesti i ona sama... koračala je u neki novi svijet, u novi san.....njen san.......
I mislila je ne zaustavljaj se...koračaj dalje cestom sna, stazom novoga života...
Sloboda pod mjesećinom, a život posuđen, nametnut je ostajao iza nje, pobijeđen svakim novim korakom.
Osjećala je, san je tamo u daljini dohvatljiv.....treba izdržati još malo, savladati umor želja i mašte,
zaustaviti vrijeme, biti brža od njega, stići prije svitanja da joj ne ukradu sunce...
Na mjesećevoj cesti tužnijoj od pokošenih polja, noć izgubljena u daljini koju je pobjeđivala, iznenađena samom sobom, iznenadno i neobjašnjivo je ubrzala korak da uistinu stigne prije sunca.
Grad se smješio jutrenjem, sunce osuši suze na umornom licu.
Sretne li žene, šaputali su perači ulica promatrajući je u jutarnjem svijetlu,
ogledajući se u prvim sunčanim zracima.osjeti prvi put pobjedu nad samom sobom
Pruži ruke ka suncu i na dlan joj se spusti ptica čudesnih boja,
a zvuk zvona s crkvenog tornja objavi njeno buđenje.
Bila je kao ptica na žici... slobodna...
Dijana Jelčić
|
