Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Kao ptica na žici...







...Vidio sam prosjaka naslonjenog na štap,
Reče mi "Ne smiješ tražiti toliko puno"
a ljepotica koja je stajala u mračnom prolazu
mi reče, "Hej, zašto ne tražiti više?"

Oh, kao ptica na žici,
Kao pijanac u ponoćnoj tišini
Pokušao sam, na svoj način, biti slobodan.
Leonard Choen






Mjesećina i san na praznoj cesti i ona sama... koračala je u neki novi svijet, u novi san.....njen san.......
I mislila je ne zaustavljaj se...koračaj dalje cestom sna, stazom novoga života...

Sloboda pod mjesećinom, a život posuđen, nametnut je ostajao iza nje, pobijeđen svakim novim korakom.
Osjećala je, san je tamo u daljini dohvatljiv.....treba izdržati još malo, savladati umor želja i mašte,
zaustaviti vrijeme, biti brža od njega, stići prije svitanja da joj ne ukradu sunce...

Na mjesećevoj cesti tužnijoj od pokošenih polja, noć izgubljena u daljini koju je pobjeđivala, iznenađena samom sobom, iznenadno i neobjašnjivo je ubrzala korak da uistinu stigne prije sunca.

Grad se smješio jutrenjem, sunce osuši suze na umornom licu.
Sretne li žene, šaputali su perači ulica promatrajući je u jutarnjem svijetlu,
ogledajući se u prvim sunčanim zracima.osjeti prvi put pobjedu nad samom sobom

Pruži ruke ka suncu i na dlan joj se spusti ptica čudesnih boja,
a zvuk zvona s crkvenog tornja objavi njeno buđenje.

Bila je kao ptica na žici... slobodna...

Dijana Jelčić



Post je objavljen 16.11.2021. u 09:19 sati.