Kondor lebdi nad pučinom života... u zraku zvuk himne slobodi, a sloboda je ljubav, uzdiže nas u svetost tišine, u carstvo marijanskog znamenja...
Iz rascvjetanog ljiljana izranja vizija… prostorom se, kao iz amfore prepune suza, širi jecaj umiruće školjke… ljubav izranja iz drhtaja kaosa… iz utrobe svemira…... iz heraldičkog simbola dostojanstva... iz carstva bez mjerljivosti… kraljevstva tišine, daška neizgovorivih osjećanja...
U pijesku vremena muk pjene… tvoj lik na obzoru svitanja…
Iz lazura noći izranja jesenje jutro i tvoj šapat...
Ispričat ću ti jednu davnu priču
u tom će mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza.
Tvoj glas plijeni tišinu,
stara pjesma ubija strahove,
donosi radost
nebesku…
