Sve naše jeseni...
...Kako dani bivaju u sve mekšoj svetlosti, a
jabuka najzad visi stvarno dovršena i
nehajno zrela na stablu,
Onda u krcato najspokojnije, najsrećnije od
svih dana!
Zamišljene i blažene halkionske dane!
Walt Whitman
Harmonija, kći Aresa i Afrodite, utjelovljena skladnost vječnosti
rat i mir, zlo i dobro, dan i noć, jednakost cjeline. Ravnodnevica, jesen, zrelo grožđe
dolazeće krštenje, miris mladog vina.
Vidokružje zrcali san uramljen satenom noći. Brojimo daleke zvjezde.
Sedam Atlasovih kčeri je odnijelo ljeto u sazviježđe Vage.
Uronili smo u predvorje tišine tek naslućujućih halkionskih dana.
Sjećam se vremena u kojem smo u rasponu između
jesenjeg ekvinocija i zimskog solsticija osjećali bjes i milosrđe bogova,
metamorfozu ljubavi u srcem odapet let vodomara.
... Listopad i ja, nedjeljivost od rođendana.
Moje buđenje je uvijek počinjalo pucketanjem suhog lišća, purpurom drveća, dozrijevanjem grozdanog trsja i najavom zime pune hladnoće. Danas slutim zima koja dolazi će biti blaga i bez snijega. Stoljetni kalendar obećava sjemenju razbuktalo proljeće, a ljetu plodove zimskog sna. Ova jesen je, kao svih prijašnjih, dovela Baccusa u vinograde. Osjećam Dionizijski trenutak, uzbuđenost njegove razuzdanosti. Čutim snagu čuvarice Lunina hrama i živim lunarnim kalendarom, slijedim iskonsko vjerovanje u snagu Mjeseca. Jesen objavljuje njegovu dominaciju nad Suncem.
djelić iz zbirke Umijeeće vremena... jesen 1987.
jesen se obznanjuje rapsodijom boja, mirisom dunja, pečenih kestena i sonatom mjesečeva srebra…
jesen u kojoj sam rođena…
jesen u kojoj smo vjenčani…
jesen u kojoj prođosmo kroz Scilu i Haribdu…
jesen u kojoj promovirah dva zbornika mojih osjećanja...
jesen pod krošnjama razgranatog vremena,
još rascvjetanog rujna, mirisnog listopada, stidnog studenog i adventnog prosinca.
veselim se dolasku halkionskih dana...
Dijana Jelčić
|
