Na izvoru tajne…
Tišina… močvara šuti... i ptice tihuju... sparina odlazećeg ljeta se razlila dolinom…
stigli smo sa Suncem… čekamo razotkrivanje tajne…
Iza nas poezija drevnog oceana, miris školjki i zavjetrina sna.
Bježali smo od stvarnosti, željeli dohvatiti Mjesec, otkriti tajne Siriusa,
uroniti u sjaj Oriona, plesati sa Plejadama...
Koračali smo obalom snovitosti, ispijali mlijeko palmi, hranili se suzama kamenica,
voljeli svitanja u tišini modrih laguna i sutone na hridi s koje smo promatrali zagrljaj sunca i mora.
Ispred nas tek naslućujuće… jesen donosi poeziju kiše… ispire prašnjavi put ka savršenstvu smiraja…
"Zemlja je smrtnim sjemenom posijana.
Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema.I nema kraja.Smrću je samo obasjana. Staza uspona od gnijezda do zvijezda."
Mak Dizdar
Stojimo u središtu zbilje… priroda je oku vidljiva u njenoj trodimenzionalnosti... a oko nas četiri strane svijeta… četiri putokaza… četiri esencije… peta ključa u nama… osjećam usklađenost misli I osjećanja… miris tek dozrelog grožđa omamljuje osjetila…
iz srca prostora izvire vrijeme… uvija se oko nas blagošću postojanja u zbilji… promatram tvoje lice… u očima sjaj novog svitanja…
Na izvoru tajne bljesak svjetlosti... sve drugo se događa samo od sebe…
Dijana Jelčić...
|
