Efemernost vremena...
susret prijatelja koji bijahu prijatelji prije virtualanog druženja... družili smo se u Zagrebu, Dubrovniu, Pragu, Zürichu, Bernu.. .oni i mi... ljepota prijateljstva koje traje desetljećima... usrećuje... oplemenjuje... tu smo, još uvijek..
to smo mi... rođeni u prvoj polovici prošlog stoljeća... prijateljstvo je uistinu najuzvišenije ozračje ljubavi...
To je to... divan osjećaj... i svjesni smo... trajat ćemo...
Zaustavljeni u carstvu boginje dana,
na izvorištu puteva ka dolazećem trenu,
tihujemo... zavoli ovaj dan.
U sužanjstvu dana ćutimo slobodu,
metafizičku beskonačnost
u fizičkoj konačnosti.
U ropstvu prolaznosti, lelekom sebra
ukorjenjeni u vječnosti,
u tišini osluškujemo huk prošlosti,
usidreni u trenutku živimo ljubav.
Efemernost vremena,
vječno mjenjajuća slika zbilje,
dah na zrcalu svijesti, pretvorba jave,
tek stručak istine i uprisutnjenje trajanja.
Osmijeh, utjelovljena radost,
nedohvatnost dolazećeg,
sa genima primordijalnih bogova
osjećamo moć ishodišta vremena.
Volim sjećanja i srcem odapet
let ptica odsanjane mladosti.
U odaji ogleda i odjeka zvuk melodije
... Ako sutra nikad ne dođe...
Živimo dan, uživamo u njemu
kao da sljedeći neće doći...
Dijana Jelčić
|
