Neprocjenjivo...
…Ako Stavrogin vjeruje
on ne vjeruje da vjeruje.
Ako ne vjeruje
on ne vjeruje da ne vjeruje…
Dostojevski
Umirala su sjećanja, a u magli zaborava
silueta nezaborava, duh prošlosti,
osmijeh prohujale mladosti.
Zaziva me u gluho doba noći,
s astrolabom u ruci.
na dlanu trenutka crtamo put do Siriusa,
do Orionovog carstva, do osmijeha neba..
Ko srcem odapet let ptica odlaze trenuci .
sreća je u neponovljivosti ni veselih ni tužnih.
Vjerujem u neponovljivost,
zaboravljam sve ružno i tužno.
Na trgovima cvijeća, ptica i knjiga susretah ljude... uranjah u njihove poglede...odgovori su stizali osmijesima koji su hranili dušu... u sjećanju su ostali tragovi na suputnike tišinom velikih gradova... i tako prolaze dani, mjeseci godine... slučajni susreti na obodu životnog kruga oplemenjuju uspomene... titraji njhovih aureola dotaknuše auru pamćenja... ostadoše slike u muzeju svijesti...
U sjetnim jutrima kada se ne događa ništa odvijam film... vremeplov odživljenog života... osjećam... imam neizmjerno bogatsvo u riznici srca... svaki otkucaj jedan dragulj... ritam usklađen sa smislom življenja... vratih se u gnjezdo iz kojeg poletjeh u daleki plavi svijet... novi susreti sa starim prijateljima... utapanje u poznatim dubinama... otkrivanje tragova zrelosti... i sjaja ljubavi koja nas je sjedinjavala i sjedinjuje u kolopletu sudbine...
Misli, osjećaji, čežnje, žudnje, znatiželje... klupko naše vremenitosti nas ponovo zbližuje... daljina nije izbrisala tragove naših zajedničkih koraka u kutku mladosti... divno je vratiti se tamo gdje smo već bili i očutiti snagu neuništive prisnosti... da, prijateljstvo je to... neprocjenjivi dar bezbrižne mladosti...
Dijana Jelčić
|
