Dobro vam jutro...
"A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . ." Tin Ujević
Naša fotografija iz prošlosti, u kristalnu kocku vedrine uramljena sjećanja na ljepotu početka.
Kristalna kocka vedrine, poslanje pjesnika, izazov smrtnicima, poziv na zborav konačnosti. Iz daljina ničega se rađa svjetlost, tajna skrivena u bespućima beskraja, vrulja ljepote, izvorište vremena …
Lutam nepreglednim visinama, zaobilazim kosmičke erozije da dotaknem kraj duge i utopim se u koloritu nekog drugog svijeta…
Pričinja mi se… nebo se raduje mojim pustolovinama… poezijom kapi me poziva na vraćanje u trenutak… jer prave stvari se događaju i ne ponavljaju. Sutonom umire dan, Venera budi noć, Danica jutra razigrana. Stazama utabanim osmjesima nadolaze dani kao kolona duša iz prapostojanja…
Zaustavljam se u trenutku… šapat pješčanoga sata nagovješta sljedeći…
Pružam dlanove ka šarenilu svemira, kradem nebu plavetnilo, suncu zlatni sjaj i ucrtavam nove pute na globusu želja… mislim i osjećam, dakle postojim.
U svakom svitanju iz kristalne kocke otkidam komadiće sjećanja, iz kristalne fontane života ispijam poeziju kapi i osjećam bitak trajanja u zbilji...
carpe diem dragi prijatelji...
Dijana Jelčić
|
