Lice vatre...
"U svijetu bez iluzija čovjek je stranac"
A. Camus
Začudna je iluzija lica vatre,
plamenih jezika, Heraklitove tvrdnje…
Vatra je pokretač vječnog nastajanja.
Metafora trajanja u vremenu,
umiranje u sutonu
i rađanje u osvitu
života.
Danas imam dva lica.
Jedno u zrcalu sjećanja,
drugo oduvijek u tvojim očima.
Susreli smo se na dinama opustjele zbilje.
Bila sam usamljenica, bio si eremit,
iz orahove ljuske vadio trenutke,
stvarao vrijeme.
U dvokružju trajanja plamteći grm,
privid Sinaja.
Naslutih bdijenje anđela vatre,
pročišćenje bitnosti,
bogojavljanje.
U voštanici svitanja trag istine, buktinja sunca grli dan,
na hridi tihuje Prometej nadanja, na obzoru privid besmisla.
Odbacujem breme umora,
volim oganj tvojih dlanova,
u zatonu srca nečujni govor tijela,
plam vremena, toplinu prostora,
prasvijetlo, postojanu ljepotu
božanske iskre.
To je lice vatre...
iz prvog bljeska u vječnosti sačuvano.
Dijana Jelčić
|
