Dogodilo se...
Između jučer i sutra misaoni dijalog prohujalog vremena. U središtu Zenonov apsurd... vraća me na moju polovicu puta. Ti si tamo u nedohvatnom. Zatitrala su lazurna krila svemira, otvorih oči. Prihvaćam izazov. Zlatna hostija raskošno titra zlaćanom spiralom. Prisutna sam. Jučer si mi rekao telefonom... do sutra ljubavi. Povjerovah u tvoje priče. Uzburkale su se linije dlana. Osjetih, sudbinski su me iz djetinjstva doveodile tebi. Činile su to. Da, vjerujem u čuda, događaju se. Bio je zenit, a onda se dogodio suton. Dogodila se istina. Divno je to umijeće vremena, zagrljaj mistike i zbilje. Utjelovio se davni privid u našu zbilju. Dogodio se susret mene i mene u meni. Vidjeh bljesak. Ti si došao kasnije. Tvoj glas kao grmljavina poslije pratišine.
Habitus početka... i neka bude...
U uvali djetinjstva putevi ka dostignuću savršenstva profanog arhipelaga i otočja nedostižne svetosti.
U kutku svemira, iza sedam vrata, sedam brda i sedam dolina,
u bumbaku svjetla, osmoga dana osmog mjeseca, u sazviježđu „lava“
se rodio pjesnik.
Promatram kobaltni beskraj ekvinocija noći… prelamenje sedmog u osmi dan…
Na ušću Neretve se grle nebo, more i zemlja… trojstvo besmrtne ljepote nam je darovalo smrtan život… potčinilo nas vječnosti…čujem lelek sebra u sebi… vidim imaginaciju našeg kmetovanja nečem nepoznatom, nečem nedohvatnom… osjećam, ti naslućuješ moju misao…
Jedna zvjezda padom dotaknu tišinu,
na srebrenom sagu mjesečine
zaplesasmo naš prvi tango.
Tvoje usne dio mene
ruke u klupku neznanja
zapletoše stvarnost u vir snova,
kao ljetna kiša
kapala su milovanja, ozon sreće,
nebom je klizila ponoć
šireći miris navlažene svile....
Imaš li hrabrosti zakoračiti u tajnovitost tišine iza koje su skriveni izvori ljepote?
Čula sam tišinu, iza tišine muk vremena i dolina tvoje mladosti. U vlatima trave tragovi prohujalog vremena… iz tišine izranja glas praotaca.… na svetom brdu, u ledu podsvjesti ispisah riječ život i sačekah izlazak Sunca… doživijeh trenutak u kojem svjetlost bojom vjenčanice odjeva osmi dan...
Osjetih, ljubav je sreća i sloboda...
Udahnuh tišinu i začuh zov divljine, ostadoh blaga u snovima ali jaka u odlukama.
Na terasu preko usnulog cvijeća,
u svom ljubičastom ogrtaču,
se uspinjala zora,
zatvorila snove
u sunčanu kutiju
i prosula svježinu
na umor naših zagrljaja.
Svanulo je jutro osmoga dana,
u sazviježđu "Lava"
rodio se pjesnik.
Sretan ti rođendan!
Dijana Jelčić...
|
