Dan oprosta...
Blagdan Gospe od Anđela...
Uspomena na Asissi i tajanstveno ozračje podneblja svetoga Franje. Vizija anđela, blijesak vremena, sjećanja na baziliku Maria degli Angeli, na kapelicu La Porziuncola, na dan oprosta, na dan bezuvjetne ljubavi.
Davne 1987, u Međugprju na današnji dan šapnuh...
Ne okrećem se više u tragovima prošlosti je ostao san, ljepi san, nedosanjani san...
Odsanjajmo ga zajedno... odgovorio si.
Griješili smo...
Danas je dan oprosta...
Oprosti sebi, oprosti meni, oprosti životu, oprosti da ne ostanemo kamene statue u pustinji osjećaja.
Oprost je vrlina kraljeva, čista srca i otvorena uma... rekao si...
Oprost je sveta datost rekoh i pričinilo mi se kao u Marinkovićevoj Gloriji... gospa se nasmiješila...
rekoše mi ... na dobro si pozdravila Gospu...
A onda smo zbog Gospe i Franjevaca posjećivali svetišta... u svakom hramu osjetih svetost trenutka... slaže se Ikonostas u galeriji uspomena... katedrale u Barseloni, Koelnu, Avignonu, Chartesu... tamo u labirintu osjetih da je srce sveti gral... hram crnoj gospi u Einsidelnu, hram gospi od Anđela... svetište u Međugorju, u Assisiu...sve to ostavlja trag u nutrini... trag svetosti i vječne svjetlosti... u tišini tih mjesta postajemo akustičari nutrine... čujemo simfonije i rapsodije pohujalih stoljeća... neopisiv je taj osjećaj...i nezaboravan.... u Assisiu napisah...
U tvojim očima sunce,
na tvojim usnama
okus svete vode.
Tišina svetišta,
zadnji trenuci sveca,
dašak vječnosti.
Skidam odoru zbilje,
nestajem u iluziji.
U srcu titraj uzbuđenja,
otrkrilo je magiju vječnosti.
Zaustavljeno na vratima vremena,
uvijek iznova se odlučuje za ljubav.
Izlaim iz privida.
Ti se smješiš. Smješimo se.
Na prozoru Anđeo,
čuvar našeg svetišta.
Dijana Jelčić
|
