dinajina sjećanja

ponedjeljak, 16.08.2021.

Igra riječima...





Igra stakenim perlama, roman sučeljavanja duhovnog i prirodnog, sakralnog i profanog, vita contemplativa protiv vita activa.
...i stoji starac sa perlama, stoji na ruševinama hrama, a znaci što su nekoć bili smisao sad su tek hrpa šarenog stakla...piše Hesse u svojoj pjesmi "Posljednji igrač staklenim perlama"... vratimo im sjaj da oronule ruke ožive igrom djeteta u nama... vratili smo im...






Kobalt noći priča priču o krštenju mladoga vina i rađanju sna. Brojim biserje prosuto po stazi sjećanja. Iskre uspomene osmišljene porinućem u svijet igre, u pjesmu zadnjeg igrača staklenim perlama. Sjećam se, slovkanje se pretvaralo u zastore sreće. Vjetar mi donosi miris pročitanog vremena i ovija me sjetom zapamćenog.

Počinje igra sa staklenim riječima. Svaka u sebi krije još nedokazanu istinu izrastanja nutarnjeg vokabulara. Možda sam bila autistično djete.
Volim se vraćati na početak izrastanja u smisao. Nepostojeća uzaludnost se pretače u vrijednost razumjevanja one sebe koja još uvijek sniva san djeteta.
Srce se budi titrajima sretnog djetinjstva. Neopterećena slutnjama odsanjah djetinjstvo u zavjetrini životnih oluja i okusih slador pripadanja svijetu ljubavi.

Pišem, riječi klize zaslonom. Sjećanja postaju geometrija virtualnog neba, zrcale u sebi staze razgranatog vremena kojima koračah ovozemaljskim postojanjem, okrijepljena otajsvom ljubavi. Pišem o ljubavi pišući o tebi.

Budim se iza zaslona svijeta. Na monitoru sjećanja se odigrava predstava trenutka. Riječi, odjenute bojom vjenčanice, plešu san ljetne noći, noći našeg naglog ljeta, noći ljubavnog žara, noći pune besmisla iz kojeg je rođen smisao ovoga danas.

Zornica blješti sonatom od sna, vrijeme luta bezvremenim stazama, ptice najavljuju praskozorje nove istine. Jutarnja magla iskri na obzoru budnosti. Promatram biser koji postaje riječ u kojoj se zrcali cijeli moj proživljeni život.
Da, to je ljubav, riječ u kojoj se kriju sve ikada izgovorene riječi o postanku svijeta.

Dijana Jelčić... jedna priča iz neukorićene zbirke "Umijeće vremena" 1987- 2007.

- 09:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #
  • to je tako kad je ljubav u pitanju :) (smjehotvorine 16.08.2021. 09:14)
  • Ti, uvijek pišeš njemu, ljubi, o ljubavi, dosljedno, lakoćom kojom samo ljubav jedino zna pisati. Pozdrav draga prijateljice s ovih vrućih obronaka. (Demetra 16.08.2021. 09:26)
  • Umijeće nizanja riječi dovela si do savršensrva...:-) (agava 16.08.2021. 10:09)
  • Vazno da su vratili.. (Euro 16.08.2021. 10:22)
  • Volim čitat Tebe i Tvoje reči, koje lječiju!!! (modrinaneba 16.08.2021. 11:25)
  • Jedna jedina riječ...i u njoj SVE..:-) (morska iz dubina 16.08.2021. 11:50)
  • Nije li vrijeme da je je ukoričiš? (Lastavica 16.08.2021. 12:01)
  • Eh da, u igri, i svjetove možeš stvoriti,
    i to baš jako stvarne, zar ne ;) (dražeN ;) 16.08.2021. 14:04)
  • Predivno! Igra staklenim perlama i igra staklenim riječima...baš je tako! Divna si, Dinaja! Ljubim! (luki2 16.08.2021. 19:29)
  • Hvala na divnim riječima kod mene! Ljubim! (luki2 16.08.2021. 20:01)
  • Lijepo, lijepo :) (Galaksija 16.08.2021. 23:34)
  • << Arhiva >>

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica