Blagoslov bijelih ljiljana...
Sveti Ante... 13. lipanj 1231... 13. Lipanj 2021...
U mirisu lipe oćutih bdijenje, viziju čuvara mog djetinjstva.
Nad rijekom vremena premosnica svjetova, stvoriteljica bezgraničja,
u sjaju zrcala ljubav, svjedokinja vjerovanja u trinaesti dan šestog mjeseca,
u molitvu izgovaranu srcem djeteta.
U romoru odrastanja tek titraj na usnama, zahvala zaštitniku
sakramenta ljubavi, prosvjetitelju heretika, vječnom čuvaru
vrata moga vremena.
Na mom radnom stolu vjekuje minijaturna statua
svetoga Ante. .
U carstvu boginje noći...
''Priznajem sanjar sam. Sanjari su ljudi koji svoj put pronalaze samo pri mjesečini, a to što zoru vide prije ostalih, to im je kazna.''
Oscar Wilde
Odsanjah lazur noći, koračah putevima noćnog pustolova, kao sanjačica života domjesečarih do praskozorja...
Sviće dan blagoslova bijelih ljiljana… jutri na obzoru svijesti… iz podsvjesti izranjana odsanjana metaforika snovitih zbivanja…
Nad gradom, kao azurni veo, lebde dlanovi neba… dnevno plavetnilo se slijeva u kobalt noći… zaobljuje prostornost u vrijeme smiraja… riječi izgovarane na obzoru sutona se preobražavaju u jato nevidljivih ptica… slijeću u sluh i prodiru u dubinu svijesti… dobijaju drugačije značenje… nježnije… tankoćutnije… ulazimo u Niktino carstvo… koračamo stazama tišine… sintakse se, kao muk ljepote, slažu u njedrima… i uopće nije važno o čemu razgovaramo… nejasnoće se oblikuju u kristalno jasnu sliku osjećanja… zvučna kulisa tajanstvenog sinopsisa se slijeva u zlaćanu aureolu svetosti trenutka… na baldahinu Niktine postelje blješti srebreni sjaj čuvara njenih dvora…
Promatramo ljepotu beskraja i vrtložimo kaleidoskop sjećanja na sva naša besmislena lutanja u potrazi za smislom poezije suza prolivenih u ime davnih zabluda... tihuju tužne uspomene… na scenu sreće se slijeva ljepota bijelih ljiljana i mirisi jasmina i lipe… otvaraju dveri tajanstvenih svjetova isprepletenih u sjećanja na prohujale noći odlazećih proljeća… u svilenkastom lazuru boginje noći titraju sve, do ovog trena izgovorene, nježne riječi… utjelovljen ljubavni vokabular… glosar ljepote prohujalih noći… nejasnoće i besmislenosti utkane u geometriju nikada napisane poezije naših pustolovina u Niktinom carstvu… pjesma oslikana na zaslonu pamćenja… neponovljiva tankoćutnost šapata iz koje izranja uvijek nova, nježnija čarolija naših osjećajnih sučeljavanja…
Sa tornja odzvanja zvuk jutarnjice… rađa se dan svetog Ante. Promatram malenu statuu na radnom stolu. Zaštitinik ljubavi dokazuje bezvremenost sanjajuće ljepote…
Dijana Jelčić
|
