Hoćemo li...
Hoćemo li u predvečerje života,
kada na licima
budu prepoznatljive
samo oči,
kada dugi razgovori
budu izazovi za
ljubav,
gledati sa iste obale
prema istoku,
šesteronožno šetati
ulicama mladosti
i znati
da nismo uzaludno
živjeli...
Dijana Jelčić- Starčević... "Odakle dolazi ljepota", Zagreb, 1987.
Promatram reljef tvog lica,
igru sjena ozbiljnosti i osmijeha,
nepromjenjiv obris savršenstva,
bliskost svake udaljenosti,
a riječi, premosnice tišine,
uranjaju u sluh i
kao smisao, a ne svrha
grade bedeme oko stvarnosti.
mi, dvoje slučajnih sudionika vremena,
pod Kantovim zvijezdanim nebom
živimo maksimu nutarnjeg zakona,
etiku estetike bivstvovanja.
Svjetlost, došla niotkuda,
odlazeći nikamo zaobljuje prostor,
ispisuje načela našeg vremena.
…Ćutim ritam anđeoskog svirala,
blagost tvojih cjelova,
kao berbu plodova sna,
kao miris rađajućeg cvijeća,
kao smisao tankoćutnog govora,
narušavanje zbilje,
bogoslužje na nestvarnom oltaru,
molitve božanstvu kojem se klanjamo,
Erato prividu,
imaginaciji Ikone na dlanu vječnosti,
iluziji naše životne istine.
Stihovnica zbilje, bez rime i ritma,
utkana u osmijehe prolaznika,
u ispijanje kave ispred KICa,
u čitanju darovane knjige,
u susrete na trgu cvijeća,
u prozu dnevnih vijesti,
u razgovore ni o čemu,
u htijenja ljudskosti,
u dimenziju prijateljstva.
Njena uzvišenost je ushit blaženstva,
preslika etike u lakoći življenja.
Dijana Jelčić
|
