Sve se dogadja prvi put...
U pustinji sam vidio mladu Sfingu koju tek što su isklesali.
Nema ničeg starog pod suncem.
Sve se događa prvi put, ali na vječni način.
Onaj što čita moje riječi izmišlja ih.
Borges
Iza otoka umire noć,
u poeziji mora trag zlata.
Rekoše mi,
to je Hiperionov dar mladom danu,
uvijek nova, iz skuta vremena,
izranjajuća sreća.
Amor bdije nad buđenjem,
uranja u dušu, miluje Psihu,
pali luči osjećanja,
utjelovljuje legendu.
Iza simbola uskrsnuća
fotostih Lazareta.
Otok, lječilište suncem
i morem
i snom…
Desetljećima tragam za uzrokom ovom mirnom nemiru i tišini… osjećam, sve se dogadja prvi put... kao i ovo danas uramljeno početkom beskraja… dovoljno za uzročnost sretne budnosti i slijepo vjerovanje… a premalo za bezrazložnost sumnjičavih nespokoja…
vizija na obzoru svijesti objavljuje nedohvatnost kraja… nema ga u prividu… a konačnost se utkala u znatiželju… znam da ništa ne znam…
smirujuća potvrda meni tragačici za postojanim dokazom istine… iz zavjetrine zanosa sam ušetala u vrtloženje zbivanja... ostvaruje se sumanutost kovitlanja nepoznatim krajolikom… nepovrat u spokoj neznanja…
svanulo je jutro narcisa... godinama kupujemo buketiće žutih cvjetova... sudjelujemo u borbi protiv okrutne bolesti... odbolovali smo je poezijom suza... ljubav se objavila u svojoj tajanstvenosti… čarobnica trenutka… čuvarica hrama u kojem se krije neprocjenjivo blago… uzrok bezuvjetnosti i bitak postojanja… čujem šapat nestvarnosti… koračam koridorima izmišljaja… nestajem u nedokazivosti sanjarija… u neprovjerenim događanjima… u odiseji vremena…
Sve se dogadja prvi put pa i uzrok mirnim nemirima i tišini... jednostavno ljubav…
Dijana Jelčić
|
