dinajina sjećanja

petak, 26.03.2021.

Ples sudbine...






Svi smo mi anđeli sa jednim krilom. Možemo leteti samo ako jedni druge zagrlimo.
Luciano De Crescenzo


Ta misao poziva na let kroz vrijeme i pitanje...
Što je trenutak?
To je ono nikada objašnjeno sada u kojem nestaje agonija prošlih trajanja,
to je izmišljaj vječnosti u koju se utapa prošlost i izranja budućnost.





Sjećanje na poleglu travu, razrušen hram i zagrljaje prijatelja.
U krošnji žalosne vrbe lepeza vjetra, tužaljka harfe i silueta majke s djetetom.

Neopoziv bjeg iz sužanjstva prohujalog, iz tisućljeća zgusnutih
u jecaj sadašnjeg vremena.

Ples sudbine, besciljna igra izvan zagrljaja,
tumaranje prostorom trajanja i sjećanje na vrijeme
oluje ruža...





Tražila sam te
u naborima sunca,
u tužaljki vjetra,
u strunama harfe,
u znakovlju babilonskog ropstva,
u raspuknuću mora...

Na kraju pustoši osluškivah jeku odsanjanih snova,
zvuk umirućih izazova i romor sidrenja u luci postojanja.

Šapnuo si stih nenapisane pjesme,
ushit sretnog čovjeka.

"Svaka stvar u beskrajnom nebu je isto tako nebo." sjetih se Plotinovih riječi i pomislih.
Ljubav i poezija su nebo iz kojeg promatramo zemlju.
Uzdižemo misli iznad stvarnosti i promatramo svijet očima praiskona.





Zlatna hostija u tvom oku i osmijeh na licu
obećavaju uskrsnuće
novog vremena.

Dijana Jelčić



- 08:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>