U fokusu...
Promjenjivost utkana u postojanost… djetinjstvo u njedrima spokoja... mjesečeve mijene kovitlaju dubine… u kapima se zrcale slike… mladost, zrelost... susret na rondou vremena... prekinut je put tmine… dotaknut neuhvatljivim lahorom sudbine... vrtloži se osjećanje u svojoj stalnosti… izranja iz vrelišta vrtnje… širi se… ispunja praznine… nastanjuje u srcu svemira… pali vatre na orkanskim visovima… plamti alefom… prvom i zadnjom točkom vječnosti… trenutak blješti ljepotom…
Bog se ukazao u viziji ljepote... na horizontu svitanja vidjeh Volto Santo... i to više nije bio san... pretočio se u zbilju... pogledah u nebo… zlatna hostija je izranjala na obzoru mladog dana… mjesec se smiješio odnoseći dugu mračnu noć... osjetih spokoj u nemiru koji se obznajivao drugačijim otkucajima srca…
Pamtim porinuće u virovitost budnosti… sjećam se svih pitanja koja nisam izgovorila… znatiželja je bila zadovoljena titrajima nutrine… tišinom poruka u bujici želja… na obali si stajao ti uronjen u davno snoviđenje… to nije bilo sjećanje… bila je stvarnost utkana u tkivo trenutka… uzbuđenje kao svjedočanstvo događanja… početak nečega čemu nisam darovala ime… bezimenost se pretakala u stanje…
na otoku prividnog mira se uzburkala svijest… rodilo se osjećanje… novo, iznjedreno iz zakona zlatnog reza…na laticama ruže put zlatne spirale... započeo je proces ostvarivanja nesavršene savršenosti… nesimetrične simetrije uzvišenog djelovanja… zatitrale su strune žudnje za zagrljajem… na usnama se taložila čežnja… srce je skladalo odu prvijencu rođenom u skutima vječnosti…
dogodio se život… otpočela je priča koju ispisujemo titrajima vremena… priča koju ne zna i ne može nitko do nas pročitati… šifrirana je slovima nepostojećim u svjetskim alfabetima… izranja iz jezika nutrine i isprepliće se u govor svakodnevice… vjekuje u tišini neizrecivosti i stoluje u ehu izrećenog…
jesmo li stigli na kraj vremena?...
zar je to važno?...
osjećam te kao moć ovog titraja koji ne poznaje sutra… kao ono nedohvatno htijenje odlaženja u nepoznato… jučer zgusnuto u omamljujuću želju za otkrivanjem novoga.
Proljeće u dolasku, Vesna daruje dašak prisnosti,
u zraku lahor blizine i bljesak bijele svjetlosti,
lux primus, odmakom u vremenu,
očima postaje vidljiv.
tu smo… ti i ja u titraju eonskog trajanja… u treptaju zjenice univerzuma… u fokusu ljepote…
Dijana Jelčić
|
