Sjene su nestale...
Ti ne znaš da put od tebe do mene nije isto što i put od mene do tebe
Ti ne znaš ništa o bogatstvima skrivenim za tvoje oči
Ti ne znaš da meni je mnogo više nego što misliš sudbina namrijela i dala
Nakanio si da me po svaku cijenu uništiš a nikako da nađeš istinski put do mene
Shvatam te - čovjek si u jednu prostoru i jednu vremenu što živi sam, tek sad i ovde
I ne zna za bezgranični prostor vremena u kojem se nalazim prisutan od dalekog juče do dalekog sutra
Misleći o tebi
Pa ni to nije sve
Mehmedalija Mak Dizdar, Kameni Spavač - Putevi ...
U nekropoli osjetih moć duše kamena...Spavač poručuje svakome pojedinačno...
u vječnom sukobu sa samim sobom, protiv sebe utopljnim u dogmatizmu i ideologiji
razotkrij svoju izvornu prirodu...
Kamen ima dušu rekoše davno prije našeg vremena Daorski mudraci. Koračah zmajevom linijom ka gradu iznad zelene rijeke. U kamenu uklesano vrijeme, u vjetru glas Harmonije.
Zaglušuje opijelo ljubavi koje slušah, zarobljena u tminama zaborava. U kataleksi elegije ispisane tihovanjem izostavih kraj.
Oćutih prijeteću prazninu, život bez strasti, bez titraja, bez pomaka.
Praznina ne postoji rekoše mudraci.
Postoji dragi moji, začahurena u strahu.
Započeta katarza je kovitlala zastranama i pretakala ih u pehar pročišćenja. Živjela sam pokoru i ćutila znoj umornog srca.
Promatrah sjaj obrednog ognja na oltaru kamenog svetišta. Kamenje je zaokružilo svjetlost. Širila se kroz krošnju vremena stvarajući iluziju nepostojeće osamljenosti u tišini samoće.
U odaji tišine šapat duše kamena i bljesak jutrenja.
Ispunih kataleksu nedovršene elegije...
Sjene su nestale, sunce ostalo.
Dijana Jelčić
|
