Malo riječi, malo plesa i puno slika...
„Sveti krug već samo jedan čovjek čuva: pjesnik. Ne zna se da li su ga kraljevi, svečenici, vojvode, vojnici, umjetnici zamolili da ostane, ili je sam prihvatio zadatak, ili je samo bio poslednji i kad su svi otišli, rekao je: izdržaću. Ili će konačno i on otići i niko neće nastaviti i čuvati Temenos. „
Bela Hamvas
Osjetih neizgovorene riječi, kao ptice, bjegunice iz stvarnosti, njima je sve događaj vječnosti, provlačenje kroz tjeskobu patnje, do prastare čistoće. Tišina poniženja, želja da osjećanje ostane bezimeno, da buknu uspomene prizorom stare priče. Dvoboj bezdana i srca, bezdušna dubina izdaje i san u kojem vjekuje istina.
Bila sam u Efezu u Dianinom hramu, bila sam čuvarica Temenosa, nedodirljiva i izopćena iz zakonika zbilje, neranjiva i ranjiva u traganju za istinom. Osjetih oslobađnje bitka iz materije, oćutih sudioništvo u stvaranju svijeta, izazov poezije, njenu moć.
Pjesnik odlući oslikati svijet. Riječima crta pokrajine, kraljevstva, planine, zaljeve, brodove, otoke, ribe, kuće, instrumente, zvijezde i ljude. Pred smrt otkriva, njegov opjevani svijet je preslika njegova lika.
Borges
Prolutah starim tekstovima. Tada sam riječima pokušavala oslikati osjećajne i misaone slike. U fotoalbumima pronalazim fotografije mene izgubljene u traganju za izvrom ljepote, naišh prvi susreta i našeg naglog ljeta na otoku.
Poigrah se slikama. Kolaži i štivo zaokužuju trenutke u lijepe uspomene.
Vizija davnog sutona na otoku se preobražava u siluetu plesačice s pticama. Noć se širila oblikujući prostor prisnosti, pogledima smo tihovali dijalog.
Plesala sam s pticama...
Bio sam vjetar u tvojoj kosi...
Hodao si mojim tragovima…
Sanjala si moje snove… krala si mi dah…
Govorio si mojim jezikom…
Tragala si za izvorom ljepote…
Tragala sam za fontanom sreće…
Skrivala se u misli o njoj…
Tražila sam je u sutonima…
Bdijela je u tvom srcu…
Sretoh je u tvojim očima…
Ona je zrcaljenje Sunca u krajoliku duše…
U tebi…
U meni?…
Osjećaš li je?…
Zavodiš me pitanjem…
Čekam odgovor…
Zlatna hostija širi svoj sjaj,
predaleko je… vatra je u tebi…
Iznad otoka bijela svjetlost,
prelama se u prizmi svjesti,
rađa se mladi dan...
Dijana Jelčić
|
