Međusobno...
‘Razmjena mišljenja je neophodan uslov za svaku ljubav, svako prijateljstvo i svaki pravi dijalog.’
J. Borges
Razmijena mišljenja ne znači istost, nego kreativan dijalog, traganje za istinom.
Istina je kći vremena, lice i nalićje vatre. U obličju sreće, boli, tuge, straha iskri postojanost, blista sjajem nepobitnosti..
Osjećam je u paradoksu Zenonove strijele koja u letu miruje, u Ahilevoj nemogućnosti dostizanja kornjače, u zmiji koja samu sebe ubija i rađa, u nedostaku osjetila za četvrtu dimenziju, u...
Naši razgovori ne počinju i ne završavaju. Traju i onda kada govorimo očima, dlanovima, šutnjom. Svjetlost se gasi samo u prebrzo dosanjanim snovima, u prividima utopija koje to prestaju biti, u srcu koje zaboravlja da ne postoji u riječima nego u ritmu cjelova, u tankoćutnosti usana.
Život je tu, u našim misaonim sučeljavanjima, u lutanjima trgovima Zagreba, Dubrovnika, Züricha, Pariza, Londona, Madrida na kojima slušamo tišinu i razumjemo govor knjiga, cvijeća i ptica.
Snovi su iscrtani u Klovićevim dvorima, Louvru, Pradu, Figuerasu. Tu naši izmišljaji ožive, pamtimo ih, slažemo u galeriju sjećanja.
Pitamo se je li život Kafkin „Zamak“, vječno kretanje ka cilju koji ne dosežemo.
Postoji li konačno odredište na koje želimo stići?
Gdje se ono krije?
Odgovaraš mi stihom Borgesove pjesme.
U našim dijalozima ćutim moć poezije. Oslobađa me od stege zbilje. Slobodna nestajem u maštarijama, živim srcem odapet let ptice, njišem se na ljuljačci sunca, promatram krunisanje bogova na oltaru vremena, magiju čarobnjaka u krilu tisućljetne vizije, čaroliju pretočenu u život.
Dijana Jelčić
|
