Uz prvu jutarnju kavu...
. Jesmo li trajali
u viru uzdaha,
u jauku rebra,
u vrisku rađanja?
Jesi li
iluzija vječnosti,
iscijeđen iz ruke stvoritelja,
poslanje bogova
ili zbilja očiju boje sna?
Jesam li
bol tvoga torza,
prvi grijeh,
uzročnica nemira
ili san u tvojim očima?
Nas dvoje,
beskonačni u konačnosti,
smrtni u besmrtnosti,
nerazumni robovi srca
u koloni žigosanih prolaznošću.
Nas dvoje nestvarno stvarni...
Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014.
Trenutačno živimo nestvarno stvaran život... bez vanjskih izazova koji bude nova, radosna nadahnuća... zato se u tišini svitanja uz miris kave prisjećamo razgovora sa početka priče.
Kome povjeriti tajnu zatvorenu u kukuljicu iz koje leptirica nije uspjela izletjeti? ... upitah
Otpusti snove sujetom zaustavljene u sjećanju, šapnuo si.
Ne mogu otpustiti nešto što nemam, nešto što traži svoj završetak u sinopsisu nedovršenog scenarija davnog sna.
Završi odiseju uspomenama, slijedi vjetar koji razbija oblake i propušta bogove da bdiju nad tvojim životom. Živimo u univerzumu punom paralelnih događanja, među našim zvijezdama nema mostova. Dodiruju se osjećanjima i tkaju svilenkasto tkivo osjećaja. Mi smo istovremeno tu i tamo.
Osjetih tvoj glas kao milovanje, kao san, kao dašak vjetra koji je odnosio slike davnih proljeća i ostavljao mir u dubini svjesti. Pogledah zahvalno u tvoje oči. Vidjeh sebe na hridi oceana i spoznah da su godine kojih nije ni bilo prošle.
Sjeti se dječaće. Sjeti se onoga dana kada si došao očiju punih sunca i vidjeo moje, godinama skrivane, nesigurnosti. Došao si očiju punih snova, a ništa nisi znao o meni, nisi znao da nosim masku sreće na licu iza koje se krila bezgranična tuga, nisi znao da je to samo krinka, koju si ti nježnim poljupcem skinuo.
Došla si s osmjehom u očima i buketom vjerovanja u rukama, buketom satkanim od skoro zaboravljenih snova, došla si hrabra i ubila strahove, došla si nježna šireći ljubav nad umornim srcem i naučila me da i ja ponovo vjerujem.
Zrcalimo li se mi u svemiru ili se svemir zrcali u nama?
Tko osjeća ljubav taj nosi cijeli svijet u sebi, šapnuo si.
Osjetih pucanje kukuljice i srcem odapet let leptirice...
Dijana Jelčić
|
