Bila sam...
Svanulo je sivo jutro... Znalci vremena najavljuju snijeg... radujem se, iz tople sobe, promatranju plesa pahulja.. i bjelini kojom omataju jutro... utjelovljuju Berninijevu skulpturu... Apolon i Dafne u mramoru...njen bijeg iz kruga ljubavi...
Da, bježala sam, ćutim vrtloženje uspomena, stampedo spoznaje, rat svjetova. U osjećajnom režnju kovitlac slika...Igram se starim fotografijama... kolažem pokušavam zaustaviti mahnitanje. Čekam smiraj, tišinu koja zavlada nakon najezde silovitih htijenja. Osluškujem romor krvi i otkucaje srca. Pobješnjele misli se slijevaju u osjećanje spokoja.
Tvoj ulazak u sobu me vratio u stvarnost.
Što radiš?
Putujem putevima znatiželje i čuđenja.
I?
Sklopih mir sa luđakinjom koja me još uvijek pokušava odvesti u nedohvatljive visine tek naslućenih svijetova.
Ostaješ li tu?
Za sada.
Smiješiš se milujući mi čelo iza kojeg se smiruje misaona oluja.
Ispričaj mi neku bajku sa sretnim završetkom, jednu od onih koju zatvaraš u srce i kriješ od prodavača magle.
Progovaraš tišinom. Slušam tvoju izmišljenu priču. Čujem ono što proživjeh prije par trenutaka. Tvoje poslanje u mom životu obznanjuje svaki moj nemir, oslikava ga riječima koje izmišljaš za mene, ocrtava ih kao viziju koja se zrcali u ćulima.
Zidna ura otkucava vrijeme, a mi živimo izvan vremena, u onim drhtajima vječnosti koje poznaju samo anđeli.
U uzbuđenju tog spokoja osjećam miris lovora i bunike, Apolonov i Dafnin zagrljaj i doživljavam utjelovljenje svitanja.
Bernini je skupturom ovjekovječio uskrsnuće ljubavi. Mramoru darovao dušu.
Dijana Jelčić ...
|