Biblija u kamenu...
Promatram kako se pale oči neba. Znam to je prošlost zvijezda. Pitam se prije koliko svjetlosnih godina je njihov sjaj krenuo na putovanje u sada. Podrhtavanje tla, strah utkan u ritam srca, skupljena u jedan hip svijest pokušava spoznati istinu o postanku svijeta, otkriti vrata vremena i objasniti tko se uistinu krije iza njih i tko se to šulja iza mojih misli i pretvara ih u slike i osjećaje koje pamtim.
Bili smo u Chartresu, u katedrali, u bibliji u kamenu. Kroz prozor na vrhu se probijalo sunce
i obasjavalo u kamenu iscrtani labirint. Zakoračih putem pokore. Osjetih brže odkucaje srca.
Srce je pehar u kojem ključa krv., šapnuh
Srce je fontana nutarnjeg svjetla, dodao si
Ljudsko srce je tajanstveni sveti Gral, sjetih se priča o izgradnji ovog hrama.
Ovo mjesto je izvorište ljubavi, tu izrastaše mnoga svetišta, tu su druidi pozdravljali zagrljaj sutona i zore...
Ova katedrala je kopija ljudskog srca... bila je to sinhronost misli.
Poslušaj zvuk orgulja...
Pogledah u pravcu melodije, ali za orguljama nije sjedio nitko...
Ovo svetište je glazbeni instrument.
Gdje započinje svijet, upitah.
Postoji li zbilja ili je sve ovo samo san?... odgovorio si pitanjem.
Sunce je, zaustavljeno u trenutku, stvaralo maglovitu sliku zbilje.
Vrtložila se divna iluzija oblikujući nove prostore i nas u njima.
Bio je to trenutak u kojem smo postali djelić biblije u kamenu.
Dijana Jelčić
|
