San ljetne noći...
Praznina na sjevernom nebu. Plejade u Ivanjskoj noći otvoraju vilinski bal, pozivaju na ples sa Oberonom i Titanijom. Utjelovit ćemo legendu o ljubavi pastira i pastirice. U vilinskoj šumi će odzvanjati zvuci tajanstvene trstenice koja smiruje bol i blaži tugu. Divna je najkraća noć naduljeg dana, nježni su dlanovi neba koji nas odnose u san.
U bezglasju istine suglasje svjetova,
svitanje noći u sutonu odlazećeg dana.
Tvoji dlanovi pretakaše gaseće sunce u odoru spokoja.
Ruke u buketu žudnje, pod karijatidama trenutka
miris znamenja vremena.
Noć ljetnog solsticija, najdulja svjetlost, najkraća tmina,
titraj sutona i bljesak zore, umiranje i rađanje
u zagrljaju Ivanjske vatre.
Na dlanu pamćenja vilinski san, Oberon i Titanija,
privid donešen vjetrom prohujalog vremena,
poetično sidro u prozi zbilje,
suncostaj u očima,
budnost u noći
prekratkoj
za san...
Budimo se u snu. .
Odvajamo se od svakodnevnih spletki,
nestajemo u zagrljaju magije.
U suzvučju srca i tišine, u dvokružju trajanja
mržnje, klevete, optužbe, osvete
nestaju.
Mijenja se slava svijeta!
Dijana Jelčić
http://dinaja-dinaja.blogspot.ba/2008/02/na-granici-sna-i-jave.htmla-i-jave.htmla-i-jave.html
|
