Ljubav nema godina...
Duh Sveti veličanstveni dar svijetu. “Duh Sveti održava dušu mladom!” Recept vječne mladosti je otkriven!
Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete!
Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posvećen!
Privuci moje srce da zavolim samo ono što je sveto!
Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet.
Sv. Augustin
Mjesec izranja iz kobaltnog bezdana… smiješi se pogledom pustolova... omamljuje snovitost... poziva u varljivu budnost... zvuk tišine se pretače u preludij zagrljaja... tkalje noći kovitlaju paučinasto tkivo i kukičaju mrežu iluzija... šutimo... sporazumjevamo se odkucajima srca... život se slijeva u sliku trenutka... uranjamo u viziju... koračamo pejsažem nepostojećim na zemaljskim kartama... umiremo i rađamo se u vrtlogu dosanjanog globusa... zaustavljamo se na dlanovima Atlasa i doživljavamo plavičastu vječnost... sudbina nas poziva na ples sa zvjezdama...
Prostor se zaobljuje u grad ponoćnog sunca... na usnama ćutim slador svete hostije... snagu euharistije... inicijaciju u sferu istinske ljubavi...
Na žrtveniku noći umire zvijezda... iz njenog pepela se rađa ptica čudesnih boja... obznanjuje tajanstvenu šifru prve istine... iz zvjezdanog praha smo nastali u zvjezdani prah ćemo se pretvoriti...
Osjećam lakoću postojanja u snu ove besane noći... u zrcaljenju porijekla... ti si sišao sa zvijezde pod kojom sam rođena... ja sam rođena iz praha zvijezde tvog rođenja...
Mjesec se polako vraća u kobaltni bezdan... nestaje čarolija njegove moći...
Izronili smo u posljednje svibanjsko jutro… u blagdansko jutro... u genomu trenutka titra znakovalje rodoslovlja… ponavljajuća ljepota utkana u koloplet riječi kojima darujemo novo znakovlje…
Daruješ mi kapi iz kaleža sreće... ispijamo Fortuninu krv… osjećamo pjenušanje u venama… šuštavu odoru budnosti… opraštamo se od mjeseca ruža ružama odnjegovanim u oluji sudbine… svijest se uzdiže u sfere zrelosti...
U sivilu neba se njiše sramežljivo Sunce… zlatna hostija neuništivog vjerovanja u ljubav… izlazimo pod koplja dnevne svjetlosti… naslućujemo svježinu lipanjskog opiuma… omamaljujuću aromu dolazečeg godišnjeg doba…
Tvoja ruka na mom ramenu… na trgu cvijeća mirišu tek ubrani pupoljci… osjećam titraje u duši žene koja zbraja prohujale godine…
ljubav nema godina… šapućeš darujući mi božur, cvijet Duhova…
Dijana Jelčić
|
