U valerima ljubičastog sna...
U valerima ljubičastog sna imaginarno trajanje u vremenu. U lucidi intervala preobrazba svijesti, metamorfoza htijenja, uron u neraščlanjivost iluzije i zbilje... neizrecivost ljepote...
Poetika vjetra donosi miris kiše i vrisak dolazeće ljepote, izranjanje sutonske zvijezde iz beskraja... ćutim nadahnuće... postajem svjedokinjom slijevanja poetskog neba u poeziju oceana... sa visina kapa sreća... ljubav lebdi u zraku... tankoćutna poveznica prostora, vremena i svijesti... peta dimenzija postojanja...
Muk sunoćja razbija Kampanel svete Stošije, sjena zvuka se širi, nestaje iza obzora,
more buja plimom, dodiruje lazur noći.
U panorami pogleda Sunce stvara pukotine, daruje oružje protiv sumnji, otvara vrata svijesti.
Na obodu dana konture grada izranjaju iz kobalta noći. Žamor uranja u zbilju. More orguljama svira zornicu. Pod kupolom jasnoće oda radosti.
Valovi neba uspavljuju zvijezde, odnose san u azurne daljine.
Kako dešifrirati ljepotu... kako odgonetnuti značenje sintagmi nepostojećih u svakodnevnim razgovorima...
Pronađoh se u trajanju, na granici neiskustvenih opsjena, pred spomenikom davnoj ljubavi, žene sa tijelom lava.
U izmišljaju vremena Sfinga ostvaruje ljubavne želje.
Izgovorih želju.
Dijana Jelčić
|
