dinajina sjećanja

subota, 23.05.2020.

Gozba osjetila...






Sinestezija osjetila…je sposobnost da jedno nepodraženo osjetilo primi podražaj upućen drugom, npr. pri slušanju glazbe vidjeti boje ili gledajući boje doživljavati melodiju u svim njenim tonovima, nijansama boje.

"Mrvi se crnim mrvicama u ljubičasti trag zašlog sunca, iščezava u ljubičastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu, baršunastu noć!"
A.G. Matoš






Obično si u momentima potpune sreće, stvaramo najljepše misaone slike u životu i one traju, postaju bajke, djeluju kao katarza što izvire iz našeg potpunog predavanja intuitvnom svijetu, svijetu u kojem shvaćamo i osjećamo neiskustveno. To su momenti prepuštanja sebi samom, u osobnoj prostorvremenskoj dimenziji svjesnosti i spoznaje..

Pitah se, koji me to zvukovi, koje slike, koji mirisi, koji okusi
odvode do iskonskih nagona, instinkta, intuicije, snage, slobode.

Od kuda kreće pokret ruke, kada majka briše znoj sa čela bolesnog djeteta, a od kuda, pokret zaljubljene žene kada miluje lice muža, kad udara u napadu, kad se brani. Pitam se, koji se to zvukovi, koji arhetipske slike oslobađaju iz podsvijesti kada uspijem kroz odgojne naslage doprijeti do iskonskih instikata. Šta se događa u meni kada sama sa sobom, u misaonom dijalogu, projiciram željene situacije, kreiram život, živim misaone slike. U tom virtualnom svijetu nema moralnih i socijalnih barijera. Tada dopuštam instinktima slobodu, intuiciji snagu. U takvim momentima, kao da se pripremam za nova iskustva, živim nepoznato, ali željeno, ostvarujem do tada neostvareno.

Pitala sam se i slušla tvoj smijeh.
Zimsko nebo je šutjelo orionovim zviježđem, more je mirovalo
poezijom kapi. Ispijala sam nektar tvoga stiha,
govorio si ljubav.

Riječi su, kao galebovi, slijetale na lažinu osjetila,
ostavljale otiske tvoga bića na pjesku pamćenja,
bjesomućno mjenjale reljef senzoričkih karata,
ucrtavale nove koordinate na osjećajnim putevima.

Oćutih pijanstvo čula, sinesteziju osjetila,
mahnitanje osjetilnosti.

Vidjeh meko plavetnilo tvoga glasa,
okusih slatkoću jantara tvoga pogleda,
začuh mirisnu snagu tvoga tijela,
udahnuh nježnost tvog zagrljaja.

U dionizijskoj opijenosti, gluhi poput tetrijeba,
ritmom lazure noći i romorom zvijezda
odplesasmo ždralov ples.





Šapat bijele svjetlosti
je objavio
kraj gozbe osjetila.

Dijana Jelčić... sinestezija... poglavlje knjige Umijeće svakodnevnog pokreta, Zagreb, 2006...



- 07:17 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>