Pod starom lipom...
Dan zalazi za obronke kamenjara… u krošnji stare lipe se svjetlost prelama u sjaj zlata… isprepliće sa tek nazirućim cvjetovima… obećaje ljepotu, nježnošću mirisa opija sva osjetila… ispijamo nektar sa obronaka zelene rijeke… omamljuju nas prividi prohujalog vremena…
Neretva teče kamenom posteljom, šumi, romori, budi čuvare galerije uspomena…
oživljava mirise, boje, zvukove… dodire...
u tišini sutona, srca umorna od dnevne ljepote, slute odmorište…
iza nas je ostala tišina močvare… tek probuđeni lotosi, uzdrhtale trske i pjev barskih ptica…
pod Lipom pronalazimo smiraj nemirima…
Na obali rijeke na me uvijek jedna vrba čeka,
u granama breza huk djetinjstva
i behar stare lipe.
Mirisom me budila, pratila na rastancima
i čekala u dolascima... opjevao si dolinu mladosti.
Šapnuh...
Ljepotom neba okrunjena rijeka se
mirisom lipa jutrom oblaći
i kamenom posteljom se prospe
zanos tvojih proljeća... .
mjesec ruža korača ka mjesecu lipa i suncostaja...
šutimo… riječi su nepotrebne… zrcali se san prve ljetne noći.
osjećam prisnost odsanjanu onog davnog solsticija…
miris Lipa je ikona prohujalim i dolazećim
zagrljajima sutona i svitanja...
Dijana Jelčić
|
