Zagreb na dlanu...
Povrh starog Griča brda,
kao junak lijep i mlad,
smjele glave, čela tvrda,
slavni stoji Zagreb-grad;
August Šenoa
Napuklo je srce Zagreba, naboralo se njegovo čelo, top s Griča je utihnuo...
opustio je trg cvijeća, ne dočekujemo zore uz miris svježeg kruha...
živa je poezija uspomena...
Mirisale su lipe, Zagreb je slavio dolazak ljeta.
Sjećam se ateljea, slike clowna i tvog osmijeha.
U njemu se krila uspomena iz djetinjstva.
U klubu umjetnika obnavljamo sjećanja...
Gavran nas prisjeća na Poa...
Jednom jedne strašne noći, ja razmišljah u samoći
započinješ pjesmu.
Prekidam te...
Bio si čovjek bez adrese, bliskost dolutala iz sjećanja,
u sjaju jutarnjeg sunca, u nijemosti noći, u ljepoti vremena.
Mladost utkana u sutone, u večeri bistrih voda i sna.
Palainovka, miris duše grada, tragovi naših koraka na stazi života.
Nerazotkrivene igre svjetlosti i sjena, krhotine tmine i uspomena.
Sanjali smo i ti i ja,
na oba mjesta lijepa tuga,
i ludilo odsutnosti, udaljenosti
i tragovi žudnje u očima.
Između sutona i zore oči neba,
nad posteljom lazurni baldahin
bezimenosti,
utjelovljenje svetosti u
ljubav.
Kada smo odlazili pozdravio nas je gavran...
Znao je clown stari, znao je da bina i život nisu iste stvari... a uspomene su ljepše bez Edgarove pesme... šapnuo si..
Dijana Jelčić
|
