Oksimoroni trenutka...
Ima li istine u ovoj misli... ideali, paradoksi, oksimoroni... sve to povezujem sa ljepotom poezije... neskladnosti i proturiječnosti... divna poetska zbrka...
život tako jednostavan i lijep... najvrijednije što imamo, izginuti u borbi da bi ga očuvali... i ljubav u oksimoronu...
stih iz "Romeo i Julija".
"O sve na svijetu, stvoreno iz ništa!
Lakoćo teška, zbiljska utvaro!
O ružna zbrko stvari divotnih!
O svijetli dime, perje olovno!
O hladna vatro, zdravlje bolesno!"
je bolesno!"
Budimo drugačiji od drugih,
daruj mi viziju britke zbilje
neokaljane voljom tupih
heroja vremena.
Malo previše boli, oksimoronski likovi,
moćnici oštroumne gluposti,
a vječnost jeca na žrtveniku početka,
zaziva Harmoniju da oživi legendu,
da nadvlada kaos trenutačne zbilje.
Živimo li u zoni logične nezamislivosti,
nespojive i neshvatljive realnosti ?
Zatitraj novim svjetlom nad jaslicama dana,
zaustavi mač jezika, molitve su bez štita,
a nad humkom istine urlici ispraznih obećanja.
Skrivam lice u glasnost tišine,
srce neumoljivo otkucava trenutke.
Sjećanja kvadriraju zaobljenost istine, titraju lux in tenebris.
U prostoru razuma gomilanje svjetlosti,
okusa, mirisa i glasova.
Iz uspomene dozivam bitak vremena,
naša mahnitanja neotrovana
prolaznom svrsishodnošću.
Iza horizonta svijesti ozrcaljena utopija,
majordomus trenutka
nas uvodi u zamak
nedosanjanog
zlatnog doba.
iluzija je lijepa...
Dijana Jelčić ...
|
