Sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim...
Sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim, podnaslov 1987 promovirane zbirke "Odakle dolazi ljepota"... mostovi su poveznica obala, premosnica među srcima, veza između nas i vječnosti... Dugin most, Mostarski most, Avignon most... Mirabou most... mostovi jednostavno utkani u moje tekstove... i spoznaja, ne mogu sagraditi most dok nestignem na obalu moga vremena... a ona je tu na dohvat ruke... titrajima zlaćene spirale usidrena u ovome ovdje i ovome sada...
Dugin most je božanski dar nama smrtnicima,
poveznica ljudskog i anđeoskog trajanja.
Pod mostarskim mostom rijeka mrmori sjećanjima.
Zakoraćili smo u neki, drugima, nevidljivi svijet.
" Sur l Pont d Avignon....." pjesma koju sam kao djete čula od majke postaje stvarnost, istina ovog trenutka. Rhona teče, a sunce se kupa u kapljicama koje nošene vjetrom dodiruju naša lica. Uz svirku pastirove frule, na Avignonskom mostu, zaplesasmo madrigal.
Vjetar je pjevao baladu o ljudskim čežnjama,
zvijezde šutjele o snovima.
Pariz je divan u proljeće!
Gledali smo rijeku i mjesečinu utopljenu
u poeziji kapi. Pod mostom je Seine romorila
elegiju prošlom, razbijajući tišinu ispirala ostatke boli.
Pariz se budio iz sna,
nad nama tek naslućeno nedeljno jutro.
Vidjesmo osmijeh neba, izranjajuće sunce
se zrcalilo u tvojim očima…
Na najskrovitijem djeliću želja, u najdubljem viru nemira,
u zjenici oka obećanje budućnosti, ljepota zakletve i sreća na obzoru.
Zvonar crkve Notre Dame objavi jutarnjicu.
Kazivao si stihov Prevertovu pjesme... Za tebe ljubavi moja...
Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi...
Na placu ptica kupismo slobodu tužnoj gugutki,
na trgu knjiga monografiju grada ljubavi.
Pod mostom Mirabeou protiče Seine,
nadolaze novi, tankoćutni osjećaji.
U mislima kaligram nenapisane pjesme
čitaju je samo srca.
Ponovo su prošaputale zvjezde.
Dijana Jelčić
|
