Agnus Dei, qui tollis peccata mundi, miserere nobis...
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se...
Gospodine moj, daruj nam, daruj nam, daruj nam mir...
Moja davna utopija... u riječi i slici
Vrtloži se kraj bez početka, kukiča mreža početka bez kraja, kružni tok samsare, ruleta života. Jedna zvijezda umire na horizontu svjesti. Umire samo što je lijepo, pomislih dok se toplo zlato slijevalo u vječnost. Nad morem ljubičasto nebo. Lila rapsodija odjekuje pučinom.
"Dianina duša u tebi je kao svjetlost, a svijetlost ne poznaje satove.
Prolaznost naših dana i noći moru i hridinama ne znači ništa,
ali i geofizika ima dušu i vrijeme će jednoga dana stati,
jednoga dana dok ti budem cvijećem kitio kosu
trenutak će tada postati vječnost." njegov glas je dodirivao srce.
Iza horizonta iskrićava svjetlost objavljuje suncostaj. Jučer se pretače u sutra. U vihoru prolaznosti vakum trenutka. Neki dosada nečuveni tonovi zatvoriše krug oko nas. Promatrah igru sunca i oblaka.
Zrcaljenje prohujalog i dolazećeg, vrtlog viđenog i odsanjanog.
Bili smo u središtu zbivanja, u točki prividnog mira, na kraju zlatne spirale, u zjenici božjeg oka.
Vidjeh Van Goghovo nebo, Monetovo svitanje. U Picassovoj Guernici Doru Maar drži svjetiljku. Godpođice iz Avignona su šetale pored nas. Osjećali smo Dalievo rastopljeno vrijeme.
Zaustavljeni u trenu nestajanja i postajanja vidjesmo kako se ruše planine, kako bujaju i poniru rijeke, kako se mrve hridi i kako izrasta pejsaž pun nepoznatih mirisa i boja.
U koje li smo vrijeme ušli, pomislih. U vrijeme blaženog postojanja, začuh glas vjetra. Napustili smo iluziju u kojoj smo predugo postojali. Privid se objavljivao glazbom nebeskih sfera i bljeskanjem kristala iz kojih je izranjao novi život.
Na kojoj strani svijeta smo se probudili?
Ovdje nema strana svijeta, začuh glas sa početka priče.
Jesmo li dospjeli u Empirej?
Iako toga niste bili svjesni, tu ste oduvijek. Glas se gubio u slici ukazanja, u odrazu u tvojim očima. Osjetih moć
tog nestajućeg šapata. .Šapnuh molitvu...
Agnus dei, jaganjče Božji,
ti koji preuzimaš grijehe svijeta,
daruj nam mir.
na obzoru vječnosti zazivamo Krista dok u skute mladog dana pada mana i na Elizeju sna hrani tek probuđeno stado.
