Dan knjige...
U mirisu svitanja osjećam strogost umilne nježnosti,
tankoćutnost misaonog blaga.
U obredu mudrosti slika secesijske odaje,
tišina vremena,
dar vječnosti smrtnicima.
U raskoši osjećanja,
nazirem vedrinu svijeta,
nisku privida u tvojim očima.
Slijeva se ljepota u rijeku svete muzike.
Budi se dan knjige,
u njegovim njedrima gomila ljepote.
Izranjaju sjećanja, maštarije i prošlost,
jučerašnjica kao miris dolazećeg maja,
mjeseca poezije ruža.
Na Parnasu slavlje muza.
Bliske i daleke, tajanstvene kao rađanje zvijezda,
kao kozmogonija sa odmakom u vremenu
one tisućljećima bdiju nad nadahnućima,
slijevaju ih u riječi, ukorićavaju snove,
ne dozvoljavaju Letti potapanje davnih osjećanja.
Dan knjige, svetkovina uma,
neprocjenjivost blaga
skupljenog u titraje
čitajućih duša.
U zraku osjećam želje, čujem glasove iz davnina,
naslućujem otkrivanje tajni,
odgonetanje mudrosti.
Veselim se noći prepunoj poetske
ljepote.
Dijana Jelčić
|
