Netko je donio maslinovu granu, buket jorgovana
i miris proljeća u sobu.
Otopili se snjegovi, vrijeme i sjećanja.
Potop uspomena i umiranje školjki.
Umiru neostvarene želje, znamenja na putu nepoznatog.
Između početka i beskraja i tuge postaju sjenke življenog života.
Uklesane u stijenke srca, prelivene patinom sjete
odaju povijest ljubavi.
Jesam li naučila podnositi patnju osjećajući težinu muka Isusovih?
Mogu li podnositi muku kao On koji ju je podnosio iz ljubavi..
U glavi šum leptira, u srcu titraji uskrsnuća,
zasanjane pasije.
