Sretan vam Uskrs dragi prijtelji...
Ispisah elegiju bez kraja.
Započetu katarzu
pretakah u pehar pročišćenja.
Počeh snivati novi san,
san o snazi trenutka,
o suzi na licu vremena,
o znoju srca.
Slušam u tišinu utkan pjev ptica.
Uz oganj bdijenja,
muk do hvalospjeva usksnoj svijeći.,
do praznog groba, do svjetla Kristovog.
Bijela svjetlost obgrlila grad,
zvuk orgulja objavljuje kraj trodnevlja tišine.
Iza obzora magličasti sjaj,
u bljesku ljepote, u igri svjetlosti i vjetra
Volto santo,
.
Rascvjetalo se jutro. U razgranatoj ljepoti iskre alfa i omega znakovlje početka i kraja vremena.
Sanjam li ovo sveto svanuće, ili osjećam ushit zbilje?
Budnost umnaža san u miris proljeća i svilotisak uskrsnuća.
Oglašuju se crkvena zvona. Rađa se mladi dan, dan ritma srca i radosti.
Danas ću napisati kraj elegije i sakriti je u rijeci zaborava.
Uz raskoš Fabergeovih uskrsnih pisanica i uspomene na uskrsnuće ljubavi želim vam
Sretan vam Uskrs dragi prijatelji!
Dijana Jelčić
|
