dinajina sjećanja

petak, 28.02.2020.

U srcu života...







Odveo si me u dolinu tvog djetinjstva… probudio umrtvljena osjetila… naučio slušati tišinu… i vrednovati neprocjenjivu ljepotu… neizračunjivu osjetilnost nutrine…
Dotaknuo si me dlanovima sna… preobrazio usnulost u snovitost… pokrenuo osjećanja… uskovitlao želje… užgao ognjilo žudnje… preobrazio ga u strast…
Događale se promjene… bezimena htijenja… neizgovorljive čežnje… nedodirljive istine… moje istine… na delti u dodiru mora i zelene rijeke saznah tajnu beskraja… vidjeh nevidljivo mjesto smislenog besmisla… začuh poeziju oceana.
Dotaknuh pečat vatre na tvome tijelu… zapalih putanju savršenstva u nesavršenosti vjerovanja… iz pamćenja izbrisah svrsishodnosti… i krenuh za Suncem… iskričavim svjetlom danje putanje… ostvarujući zakon zlatnog reza uronih u srž svijeta… u žarište ljubavi…

Kada se srce, kao svijet od stakla, rasprsne u tisuću boli, izmaštam Finneganovo bdijenje
u snu. Treba se vratiti na početak, u tišinu iskona, razumjeti tajne rodoslovlja, izgovoriti zakletvu vjernosti u bolu i sreći.

Vrijednosti su nevidljive, kriju se u osjećajima, u nemjerljivosti srčanih otkucaja, u osmijesima, u očima.
Uzaludno je tragati za znacima.

Ti šapućeš nepostojeće riječi, riječi neprevodive, riječi mjesečevih mijena i okusa crnog vina u vinogradima tvoje mladosti.

Zagrlio si me pod maslinom... osjetih sidrenje u srcu života…


Dijana Jelčić



- 09:09 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>