Danas je dobar dan...
Ponekad odlutam stazama sanja, putevima seobe duša. To su trenuci u kojima osjećam neprolaznost vremena i ćutim, snovi su mostovi između između čežnji i zbilje, neostvarenih i ostvarenih želja, između života i smrti. Mistika subinskog poslanja je upisana u brevijaru vječnosti, nedodirljiva za vidovnjake, vračare i proroke. I dobro je tako. Tajanstvenost u nama budi znatiželju, čuđenje, žudnju i čežnju.
U ovitku vremena vidim Klimtov "poljubac", ćutim nježan dodir usana... U traganju za izvorištem istine, upisanom u nerješivoj zagonetki našega genoma, mi ostajemo cijeli svoj život nemirni pustolovi, trgači za perlama u dubini svog podmorja.
Dan proživljen bez ljubavi je izgubljen dan, Shakespearova misao potvrđuje moje osjećanje.
Tiho i elegantno, kao crna pantera,
se spušta noć.
Teške od zvijezda vise ruke neba
nad našim prozorom.
Zvjezdanim prahom okrunjeni, tajanstveni,
Venera i Mjesec pozivaju na gozbu osjećaja.
U ovo gluho doba noći,
budna od ljepote,
osjećam nektar na usnama.
Venera je moje bodljike
pretvorila u mekane dlanove,
u mom kaosu
izgradila gnjezdo spokoja
i ja otvorih vrata blagosti,
zakoračih u odaju ogleda i odjeka.
Dok tiho i elegantno
kao crna pantera odlazi noć,
osluškujem tihi romor jutrenja.
Svjetlost bojom vjenčanice grli mladi dan,
na obodu svjesti se Amor i Psiha ljube
Danas je dobar dan,
dan ritma srca i poljubaca...
Dijana Jelčić
|
