Duhovna kralježnica svijeta...
Stajala sam na oštrici tišine… osluškivala titraje svemira… božji šapat... i osjećala moć duhovne kralježnice svijeta… refleksno djelovanje obrane od zla… slićno micanju ruke od plamena, zatvaranju vjeđa pred naletom mušica... i spašavanje tijela od gubitka ravnoteže...
Vidjela sam konture postelje od maslinova drveta i obalu drevnog oceana, začula pjev sirena, šum mora u školjki i njen jecaj pri porodu bisera…
u snu vidjeh Itaku i siluetu vjernosti, dušu sretnog buđenja i srce jave…
budim se... izranjaš iz sna, a srce me ritmom odnosi u tvoj zagrljaj…
Volim ove trenutke u kojima ne radimo ništa, a činimo sve…
u uzorku tišne odzvanja jutarnjica…
začudnost početka vremena… ljepota utkana u sjećanja…
vizija pretočena u stvarnost…
iza nas je ostala razlomljena slika samotnih iščekivanja…
turobna sumaglica ne bivanja… beskrajna pučina odisejskih lutanja…
godinama smo razbijali divne slike naših priča,
ožiljke od onda danas nosimo kao nakit,
a gorčinu neki uspmena osjećamo kao prešućene vrijednosti...
ljubav je, sliedeći izazov srca, zaobišla svijest, objavila se tišinom… i ostala…
postala boginja trenutka… cesarica vremena… vodičica na putevima poslanja… odgojiteljica vrlina… ukrotiteljica poroka…
ljubav je duhovna kralježnica svijeta... povezuje sazviježđa… sjedinjuje ljepotu s ljepotom… sivilo i snagu čelika pretače u sjaj kobalta… u mekoću lazura… u nježnost ametista… u boju vjenčanice kojom kiti mladi dan i budnosti daruje snovitost trenutaka…
Dijana Jelčić... onako u prolazu, zaboravih napisati vrijeme nastajanje štiva... daleka 1987 godina... djelići pjesama zgusnuti u objavu umijeće vremena... 2007... desetljeća titraju napisano... priznajem... usrećuje me arhiva...
|
