dinajina sjećanja

nedjelja, 16.02.2020.

Mijenja se slava svijeta...





Koračala je oštricom zaborava,
između jučer i sutra, između nedosanjanih snova i praznine.
Još samo jedan korak do vječnosti, čudesni trenutak odluke i
ona zastade na hridi sudbine, veliko more zahukta sjećanjima,
a sunce prosu svoje dlanove i pomilova njeno umorno srce.

Ona snovima omamljena zatvori oči,
umorno pruži ruke,
dotaknu sunčanu zraku i koraknu u danas,
u buđenje u novom snu.

Otvori oči. Stoji još uvijek na istoj hridi, na oštrici zaborava. Miris novog sna se izmješa sa mirisom proljeća i ljepotom sunca. Iza nje u sjeni proteklih dana, vidje dječaka očiju boje sna. Njegovo lice puno osmjeha joj još jednom zaustavi dah. Između njih se, kao nepremostivo more, razlila tuga ukradenog vremena. Ona pogleda u sunce i šapnu:

Sjećam se dječaće, sjećam se onoga dana kada si došao
čela punog osmjeha i razbio oklope moje vječne tuge.

Njegove oči zasjaše sjećanjem na trenutke sreće. Ona progovori glasnije:
Sjećam se dječaće kako si otvorio kapije srca i pustio sunce u hladnoću postojanja.

Dječak očiju boje sna pogleda u nebo u isto ono sunce koje se ogledalo u njenim očima. Nepremostivo more se uzburka. Njoj se pričini da daljina postaje veća, a vjetar koji je nosio njen glas sve snažniji.

Vjetar zaurla stihijom valova te čudesne vode koju je sudbina prosula među njima. Strahovi se pojačaše. Pogledom tražila dječaka očiju boje sna i vidje dlanove neba kako miluju more zaborava. Uzburkane kapljice postadoše kristali kroz koje se samo nazirala razlomljena slika njene ljubavi.

Riječ joj zastade u grlu.
Urlanje vjetra zamjeni tišina, ubitačna tišina i
ona koraknu u to veliko ništa.

Iznenada, kao u priči, nebo proplaka kišom, a sunčana zraka postade kristalni most
ka onoj strani velike vode.

Dječak očiju boje sna šapatom razbi tišinu.

Došla si s buketom vjerovanja u rukama,
buketom satkanim od nedosanjanih snova,
došla si hrabra i ubila strahove,
došla si nježna šireći ljubav nad umornim srcem
i naučila me da vjerujem.

iza njih nedosanjani snovi,
ispred njih život u Kairosovom carstvu,
u trenu između jučer i sutra.

U zraku je zatitrao šapat vremena.

Sic transit gloria mundi!

Dijana Jelčić

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=21322



- 10:20 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>