Dokazivost istine se sanja...
U krstionici ukazanje dvokružja, vizija vrtloženja vremena,
glas istine ispunja prostor.
Orgulje titraju san, na žrtveniku plamti vječna vatra,
na čelu poezija kapi.
Sjećam li se trenutka uvođenja u svijet krštenih?
Na rukama majke spokoj nastajuće zbilje i božansko bdijenje nad ulaskom
u moć sunčeva sjaja, u lovišta mjesečevih mjena
i zvijezdine ekliptike.
Venera objavljuje noć, Artemida ponoćno sunce,
Danica me budi.
Svitanjem uma titra stih stare pjesme…
Daruješ mi morsku zvijezdu,
pitagorejsku pentadu,
zagrljaj ženske dijade
i muške trijade,
simbol ljubavi,
Afroditin broj.
U pretakanju pješčanog sata
iz sada u sada,
u tišini tri sekunde ljepote,
obnavljajuće istoznačje
ponoći,
svitanja,
zenita
i sutona.
Ostanimo u tišini, tišina je božanski govor, sve ostalo je šutnja.
Dokazivost istine se sanja... .
Dijana Jelčić
|
