Na mostu...
sur le pont d'avignon ...
Dogodilo se 26. 11, 1989… godišnjica našeg vjenčanja…
U Provansi jesen prepuna mirisa jasmina,
u gradu jakih vjetrova utjelovljena legenda…
Avignon, Papska palača,
uronili smo u vjerovanje
u postojanje paralelnih svjetova…
Sur la pont… na mostu Dianin hram…
u romoru Rhone mistralom zapisano ime Muze… napisah pjesmu... o nama i mostovima...
Glas istine,
titraj, veza Neba i Zemlje,
utjelovljenje legedne.
Pastir je čuo šapat visina,
Izgradi most !
Rijeka donosi i odnosi,
protječe život.
Na pućini odraz vječnosti,
mijene i tijek,
meandrima bilježi naše stolovanje
na njenim obalama.
Pastir je sagradio most,
ranilo ga vrijeme.
Ostala je mjerica,
dovoljna za sjedinjenje obala
u trenutak pripadanja.
Davni izmišljaj
oživljava u izmišljaju trenutka…
Rijeka teče, mi postojimo gozbom osjetila,
redaju se godišnjice,
mi trajemo na mostu ,
neuništivoj premosnici
među trenucima sreće.
Dijana Jelčić...
|
