Fenomenologija percepije...
Robujem li viziji ljepote nedoživljavajući njen stvarni oblik?... poželjeh saznati istinu… odvojit privid od stvarnosti… oćutit titraje ovozemaljske egzistencije… dotaknut sve njene pojavnosti… osjetih kako u srži svega postojećeg, u najtankoćutnijem djeliću bitka bdije tajnovita, jedinstvena, vječna i sveprožimajuća energija… To je prauzrok djelovanja i nedjelovanja… vidljivog i nevidljivoga… uporište i potpora… savršeno, neopisivo i neizrecivo, inteligentna i kreativna snaga… beskrajni ocean kosmičke svijesti… Božanska Svijest…
Promatrala sam obsjenu zaokruženu u prohodnost vremena…
je li to varka iznjedrena iz duše svemira?...
nepostojeći oblik koji se ogleda u dubini mog pogleda… prevara svjesnosti… prevara osjetilnosi i osjećajnosti… iluzornost vjerovanja u nešto nepostojeće… iznenada osjetih dodir… oćutih miris blizine… titrajuća slika se pretakala u zbilju…
Ti i ja u vrtlogu vremena… zagrljaj naših ekliptika u bitku trenutka… žuborila je istina… koračali smo vizijom do vrha spoznaje… omamljeni mahnitanjem svijesti osvajali prostornost iluzije… gubila se u nepostojanosti nemogućega… vrištao je vodopad želja… u svakoj kapi se zrcalila želja… i nadnaravna snaga ljubavnog htijenja… nestajanje u Fraserovoj spirali… koncentrične kružnice su nas odnosile u beskonačnost sna… blizinu nedohvatnih daljina… u lakoću postojanja…
Pogled se širio u nedogled… širina horizonta nas opijala svjetlom spoznaje… vidjeli smo isprepletene životne linije… vidjeli tišinu… zaokruženost trajanja… besmrtnost ljepote…
Ne, nije bila optička varka… bila ljubav…
Dijana Jelčić
|
