Pobjeda srca...
Nad pejsažem trpkih sjećanja usnulo sunce,
nad paklom gorkih uspomena
ushit ciničnog uma.
U fokusu zbilje izgaraju ideali,
na lomači trenutka iluzije.
Prisila na zaborav svjedočanstava oslikanih
u licu vatre,
u mirisu svetih smola,
u tinjajućem pepelu porijekla.
Kao mala Sunca nad stihijom prolaznosti
čuvari sudbe slave pobjedu
Iz srca quinte esencije,
iz ombulusa svijeta
izranja osmijeh kralja bez krune,
čarolija svetkovine čula,
vrisak ljepote,
ples osjećanja osjećaja.
Ćutim zagrljaj stvarnog i nestvarnog,
tvoje ime ubrizgano u krvotok,
srce savladava maraton zbilje.
Hoće li preživjeti sučeljavanje sa ciničnim umom?
Kralj pajaca skida masku,
budi usnulo dijete
i sa osmjehom u tužnom oku
uzdiže Nikin stijeg
na bojišnici mene i mene,
objavljuje pobjedu srca.
Dijana Jelčić
|
