Spoznaja vremena...
Vraćam se u kolijevku gdje je smjeh i plač bio slobodan i sretan.
Prepoznajem Dianu u vjetru početka, Amora u vječnom svjetlu života i tražim Baccusa u snovima. Prolazim kroz Jonsku i Eleatsku školu života, kristaliziram suprotnosti u sebi, osjećam moć istinskog doživljaja.
.
Na putovanju kroz vrijeme susrećem praroditelje, vidim rađanje sunca, početak svijeta i spoznajem... jedino ljubav otvara vrata vremena iza kojih se u svjetlosnoj dimenziji smješi život.
Događanje nije materija, događanje je energija, naše postojanje u gnozi vremena. Ujedinjujemo u sebi mitove. Slavimo alkemijsko vjenčanje Sola i Lune, alegorije ljudskih inteligencija.
Osjetiti boga u sebi isključuje njegovo transcendentno postojanje. Izgubivši svoje mistično značenje, on postaje trenutak spoznaje i slijeva se u poetičan dijalog.
Govorim zanesena...
U tvom pogledu se ogleda mladi dan, potopljena ljepota profanog vremena, snovitost svetosti na izvorištu ljepote. Iz jantarnoga sjaja tvojih očiju izranjaju zlatne niti i upliću se u kovitlac dnevne svjetlosti, grade spiralne ljestve između nas i vječnosti. Susret tebe i mene u vrtlogu vremena. Ponekada pomislim, izgubljeni smo u stihiji zbilje, a onda nas pronalazim u Kairosovom carstvu…
Osjećam darovitost kojom nas oplemenjuje sudbina, stvarno nam je naklonjena, ispisuje sinopsis života bez didaskalija.
Sretna naslućujem pomak vremena, nagnuće u trenutak otpuštanja iluzija i pronalaženja uzročnika uskrsnuća u zbilji. U odsjaju zlatne zavojnice premostivost između simetrije i asimetrije, savršenstvo stolovanja u hramu ljubavi…
Titrajuće strune grade put između tebe i mene. Tišina nas oplemenjuje. Ljubav izranja iz pjeska i pjene i očarava nas svojim moćima… predajemo se njenoj nesvrsishodnosti i živimo njenu tankoćutnost…
Gdje možemo bivstvovati ako ne u ovom svijetu?
Vjerovanje u ljubav je naša religija.
Dijana Jelčić
http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/o-herojskim-zanosima-da-sam-plugom-orao.html
|
